Disketa

Diskete imaju zanimljivo ime s obzirom na to da izgleda da nisu "diskete". Međutim, ako izvadite stvarni disk iz zaštitnog kućišta, otkrit ćete da je disk zapravo prilično fleksibilan. Obložen je željeznim oksidom i pohranjuje podatke magnetski, baš kao i hard disk.

Prve diskete stvorene su 1969., iste godine Internet imao svoje porijeklo. Ti su diskovi bili promjera 8 inča i bili su samo za čitanje, poput CD-ROM, što znači da im korisnik nije mogao upisati podatke. Prvi diskovi od 8 inča sadržavali su samo 80 KB podataka, no kasnije verzije mogle su sadržavati čak 800 KB.

1978. predstavljen je 5.25 inčni disk koji je mogao sadržavati nevjerojatnih 360 KB podataka. Kasnije revizije 5.25-inčne diskete mogle bi pohraniti 1.2 MB. Ti su se diskovi koristili na ranim stolnim računalima, poput Apple IIe. 1987. godine puštena je 3.5-inčna disketa HD (visoke gustoće), koja je mogla formatirati 1.44 MB nakon formatiranja. Ti su diskovi bili malo izdržljiviji od 5.25 inčnih diskova, a bili su i prenosiviji. Sljedećeg desetljeća, 3.5-inčna disketa postala je standardno sredstvo za distribuciju naslova komercijalnog softvera i izradu sigurnosnih kopija osobnih podataka.

Krajem 1990-ih CD-ROM počeo zamjenjivati ​​diskete kao standardno sredstvo za distribuciju softvera. Nekoliko godina kasnije, potrošači su počeli migrirati na CD-i koji se mogu snimiti za sigurnosno kopiranje njihovih podataka. Appleov originalni iMac, objavljen 1998. godine, bio je prvo glavno računalo koje čak nije uključivalo pogon disketa. Iako je trebalo nekoliko godina, mnogi su proizvođači računala na kraju slijedili taj primjer.

Sada se većina softvera distribuira na CD-ima i DVD a većina ljudi izrađuje sigurnosne kopije svojih podataka ili na CD-ima za snimanje ili USB bljeskalice. Diskete napokon postaju stvar prošlosti, što je dobro, s obzirom na to da su zloglasne zbog gubitka podataka. Ipak, disketa će uvijek imati posebno mjesto u srcima i umovima veteranskih korisnika računala jer je s mnogima odrastao medij za pohranu podataka.