PON

Znači za "Pasivna optička mreža". PON je a telekomunikacija mreža koja prenosi podatke preko optičke linije. "Pasivan" je jer koristi neovlaštene razdjelnike za usmjeravanje podataka poslanih sa središnjeg mjesta na više odredišta.

PON koristi ISP-ovi i NSP-ovi kao isplativ način pružanja pristupa Internetu za kupce. Budući da je PON sustav od točke do više točaka (P2MP), on pruža učinkovitiji način prijenosa podataka od točke od točke do točke mreža. Glavni dalekovod može se razdvojiti na 32 odvojena voda, što zahtijeva mnogo manje infrastrukture od izgradnje izravnih vodova do svakog odredišta.

Središnje mjesto PON-a naziva se i terminal optičke linije (OLT), dok se pojedinačna odredišta nazivaju optičke mrežne jedinice (ONU). Linije koje se završavaju izvan zgrada nazivaju se vlakno do susjedstva (FTTH) ili vlakno do rubnjaka (FTTC). Linije koje se protežu sve do zgrada zovu se vlakno do zgrade (FTTB) ili vlakno do kuće (FTTH).

Iako svi PON koriste optičke kabele i neovlaštene razdjelnike, postoji nekoliko različitih verzija. Ispod je popis različitih vrsta PON-a.

1. APON - rana primjena (od sredine 1990-ih) koja koristi asinkroni način prijenosa (bankomat) za prijenos podataka
2. BPON - prvi "širokopojasni"PON koji podržava brzinu prijenosa podataka od 622 Mbps, jednaku brzinu kao i OC-12 Linija (STM-4)
3. GPON - "PON sposoban za gigabit" koji podržava 2.488 Gbps nizvodno i 1.244 Gbps uzvodno; naziva se i ITU G.984 standardom
4. EPON - najpopularnija implementacija PON-a; prenosi podatke kao Ethernet okviri do 10 Gbps nizvodno i uzvodno; poznat i kao GEPON ili IEEE 802.3 standard