Home : Internetski uvjeti : 4G definicija

4G

4G je kolekcija stanične podatkovne tehnologije četvrte generacije. Uspijeva 3G a naziva se i "IMT-Advanced" ili "International Mobile Telecommunications Advanced". 4G je dostupan pod nazivom već 2005. godine u Južnoj Koreji WiMAX i uveden je u nekoliko europskih zemalja tijekom sljedećih nekoliko godina. U Sjedinjenim Državama postao je dostupan 2009. godine, a Sprint je prvi operater koji je ponudio 4G staničnu mrežu.

Svi 4G standardi moraju biti u skladu s nizom specifikacija stvorenih od strane Međunarodne telekomunikacijske unije. Na primjer, sve 4G tehnologije moraju pružiti maksimalne brzine prijenosa podataka od najmanje 100 Mbps. Iako stvarni preuzimanje i upload brzine mogu varirati ovisno o jačini signala i bežični interferencije, brzine prijenosa podataka 4G zapravo mogu nadmašiti one od kabelski modem i DSL veze.

Kao i 3G, ne postoji jedinstveni 4G standard. Umjesto toga, različiti mobilni davatelji koriste različite tehnologije koje odgovaraju 4G zahtjevima. Na primjer, WiMAX je popularna 4G tehnologija koja se koristi u Aziji i Istočnoj Europi, dok je LTE (Long Term Evolution) popularniji u Skandinaviji i Sjedinjenim Državama.

TechLib - računalni rječnik Tech Lib

Ova stranica sadrži tehničku definiciju 4G. U računalnoj terminologiji objašnjava što znači 4G i jedan je od mnogih internetskih pojmova u rječniku TechLib.

Sve definicije na web mjestu TechLib napisane su kako bi bile tehnički točne, ali i lako razumljive. Ako smatrate da je ova 4G definicija korisna, možete se na nju pozvati pomoću gore navedenih citata.