HDTV

Stoji za "televiziju visoke rezolucije". HDTV je visokokvalitetni video standard razvijen za zamjenu starijih video formata koji se često nazivaju SDTV (televizija standardne definicije). Iako je kvaliteta HDTV-ovog videozapisa jedno od najuočljivijih poboljšanja u odnosu na SDTV, HDTV uključuje i niz drugih važnih poboljšanja.

Prije svega, HDTV signal je digitalni. Umjesto analognog signala, koji se koristi u tradicionalnim NTSC emisijama, HDTV je uvijek digitalni. Ovo uklanja analogne smetnje uzrokovane električnim strujama i magnetskim poljima. Drugo, HDTV koristi drugačiji omjer slike od SDTV-a. Dok su prethodna emitiranja koristila omjer 4: 3 (4 jedinice široke na svake 3 jedinice visoke), HDTV koristi omjer 16: 9. Ovaj širi omjer pobliže oponaša kako ljudi vide svijet, čineći da slika djeluje realnije. Taj je omjer bolji i za gledanje širokozaslonskih filmova koji se iz istog razloga snimaju u širokom zaslonu.

Točno svom imenu, televizija visoke razlučivosti nudi mnogo veću rezoluciju od video zapisa standardne rezolucije. Iako tipično analogno emitiranje u SAD-u sadrži maksimalno 525 vodoravnih linija razlučivosti, HDTV signal podržava do 1080. Tri formata koja koristi HDTV su 1080i (isprepleteno) i 720p i 1080p (progresivan). Viša rezolucija HDTV-a daje slike koje su puno finije i sadrže više detalja i više boja od prethodnih formata. HDTV također pruža kvalitetniji digitalni audio signal od SDTV-a i podržava do šest audio kanala u odnosu na dva prethodno dopuštena kanala.

Za gledanje HDTV-a trebaju vam televizor kompatibilan s HDTV-om i sredstvo za primanje HDTV-signala. HDTV-ovi dolaze u formatima 16: 9 i 4: 3 (za povratnu kompatibilnost). Neki HDTV-ovi uključuju HDTV tunere za primanje bežičnih emitiranja, ali drugi zahtijevaju da se prijemnik kupuje odvojeno. Srećom, većina tvrtki s kabelskom i satelitskom televizijom nude kutije kompatibilne s HDTV-om sa svojim planovima digitalnih usluga.